Nega posuđa od nerđajućeg čelika
Autor: Anja Grebenarović, osnivačica Hoću Njam
Nerđajući čelik je jedan od najlakših materijala za održavanje u kuhinji, zbog čega se decenijama koristi u profesionalnim kuhinjama, prehrambenoj industriji i bolnicama. Otporan je na koroziju, ne upija mirise ni boje hrane i potpuno je bezbedan za mašinu za sudove. Ipak, kao i svaki kvalitetan materijal, postoje određene stvari koje ne treba raditi kako bi površina ostala glatka, sjajna i dugotrajno očuvana.
Velika prednost nerđajućeg čelika je praktičnost kod pranja pošto može bezbedno i neograničeno da se pere i u mašini za sudove.
Kod većine naših proizvoda preporučujemo da se metalni deo odvoji od silikonskog pre pranja u mašini, kako bi se oba materijala što lakše i detaljnije oprala i osušila (osim pribora za jelo).
Ako posuđe pereš ručno:
- mlaka voda,
- neutralni deterdžent,
- mek sunđer ili četka,
- i brisanje suvom krpom nakon pranja.
Brisanje nakon pranja sprečava pojavu beličastih ili „mlečnih“ flekica koje se ponekad vide na površini čelika. Te flekice nisu oštećenje materijala niti znak da čelik „propada“ — najčešće su tragovi minerala iz vode (vodeni kamenac) ili ostataka deterdženta koji ostanu nakon sušenja kapljica na površini. Njihova pojava najviše zavisi od tvrdoće vode, kvaliteta deterdženta i načina sušenja.
Mašina za sudove je potpuno bezbedna za nerđajući čelik 304 i 316. Ako se nakon pranja pojavi mlečna izmaglica, problem je u tvrdoj vodi, nedostatku regenerišuće soli ili kvalitetu sredstva za ispiranje — ne u samom čeliku.
Šta ne raditi
- Žičane sunđere. Ostavljaju mikroogrebotine u kojima se hvataju mrlje i ostaci hrane. Za razliku od silikonske poroznosti (gde se mirisi i ulja zaključavaju kroz ceo materijal), ove ogrebotine su čisto površinske, ali svejedno otežavaju temeljno čišćenje i mogu biti staništa bakterija ako se posuđe ne osuši kompletno. Posle šest meseci posuđe izgleda mat i šaroliko.
- Hlorne preparate (varikina, jaki dezinfekcioni sprejevi). Hloridi napadaju pasivacijski sloj na površini čelika i izazivaju tačkasta oštećenja (pitting).
- Abrazivne prahove (sjaj-puder, soda i so kao trljalica). Skidaju polirani sloj i ostavljaju trajne tragove.
Šta ne treba raditi
• Ne koristiti žičane sunđere i metalne četke — mogu ostaviti površinske ogrebotine i vremenom učiniti površinu manje glatkom.
• Ne koristiti jaka hlorna sredstva (varikina, agresivni dezinfekcioni sprejevi) — hloridi mogu oštetiti zaštitni sloj na površini čelika.
• Ne ribati abrazivnim prahovima, sodom bikarbonom, solju ili grubim pastama — mogu matirati i oštetiti poliranu površinu.
Za tvrdokorniji kamenac dovoljno je razblaženo belo sirće naneto mekom krpom, a zatim dobro isprano vodom.
Zašto je nerđajući čelik higijenski superioran materijal
Jedna od najvećih prednosti nerđajućeg čelika je njegova glatka, neporozna površina.
Za razliku od materijala koji se vremenom habaju, upijaju mirise ili razvijaju mikropukotine, kvalitetan nerđajući čelik ostaje stabilan i gladak i nakon godina upotrebe. Ne upija masnoće, boje ni deterdžente, ne zadržava mirise hrane i može potpuno i detaljno da se opere.
Upravo zato se nerđajući čelik decenijama koristi u profesionalnim kuhinjama, prehrambenoj industriji, bolnicama i laboratorijama — svuda gde su higijena, lako održavanje i stabilnost materijala posebno važni.
Više o materijalu
Prijavite se na naš newsletter
Dobijajte korisne savete o ishrani dece i ekskluzivne ponude direktno u inbox.
